Započela sam intervju sa mladom dizajnericom nakita iz Pule Kristinom Softić imajući desetak pod pitanja na umu u slučaju da Kristina bude škrat na riječima, ali nitko sretniji od mene kad je vesela Puljanka otvorila dušu i ispričala svoju priču...
"Zvanje... ne znam ni sama što sam
završila sam Opću Gimnaziju, upisala Ekonomski fakultet koji je trenutno u stanju mirovanja jer nisam zainteresirana da jednog dana budem to šta bi trebala biti, kao.... a uostalom, mišljenja sam da u današnje vrijeme nitaj papir ne znači mnogo. Radije bi sad studirala nešto povezano sa umjetnošću i modnim dizajnom...
...Iako sam tada bila zaposlena u jednog velikoj firmi, što mi je predstavljalo financijsku neovisnost – istek ugovora i odlazak kući nije značio moj poslovni kraj, već sjajan početak. Oduvijek sam znala da sam kreativna, vrlo domišljata, samoinicijativna te da posjedujem smisao za lijepo. To je izbilo na površinu radom u jednoj poklon galeriji gdje su kupci itekako prepoznali mojih ruku djela. I nekako sam uvijek patila za tim vremenom, jer sam radom u takvom okruženju zbilja bila svoj na svome. Gubitak posla (naša surova realnost) je bila sjajna prilika za pokrenuti nešto novo. Inače, volim i pratim modu iako nisam njen rob. Veliki sam obožavatelj modnih detalja, posebno prstenja. Duže vrijeme sam «pretresala» Internet, razne modne časopise, modne emisije i došla sam na ideju da se okušam u izradi nakita u nešto drugačijem formatu od dosad viđenog. Na nagovor mame i dečka odlučila sam se upustiti u tu avanturu. Sve ostalo je povijest...
Ja se svakako veselim raditi nakit za bilo koga koji će te iste komade nositi sa ponosom. Oglice, posebno, govore jednu svoju priču, bogate su i ne mogu proći nezamjeceno, zato je moj nakit namjenjen svima... od girl next door koja je željna pažnje pa sve do estrevagantnih dama koje su svjesne svoje privlačnosti i ljepote.
Kad bi imala priliku sama odlučiti kojoj poznatoj osobi želim izraditi komad nakita, to bi svakako bila violinistica Isabel iz Rundekovog Cargo Tria. Ona je umjetnica i pol i svakako bi znala cijeniti mojih ruku djelo. I mislim da bi joj dobro stajala.
Ja sam, u biti, jako kratko u ovom poslu. Priznanja i pohvale dobivam svakim danom od svojih kupaca, od cura koje neumorno prate svaki moj rad i koje su uvijek tu za mene. To mi je od najvećeg značaja i neprocjenjivo je!
Također, nemam ni nagrada jer još nije bilo prilika da prisustvujem nekom natječaju, ali svakako to u skoroj budućnosti imam u vidu, pa nek mi je sa srećom, jel?!
Objave u novinama su u tijeku, tako da to još neću otkrivati gdje i kako, da ne ureknem, ali svakako te obavjestim čim izađu članci.
Moj nakit je neobičan. Kažu da je «Handmade Chanelovski». Ne znam koliko je istine u tome pošto meni nije lako biti objektivna. Radim sa tkaninom, koja je baza svakog komada nakita i to radu daje punoću i čini ga još bogatijim. Koristim i razne dodatke: perle, metalne lance, privjeske, botune, razne ukrasne trake... ali naglasak je uvijek na Cvjetiću ili više njih. Od tuda i naziv: Flower Children by K. Također, svaka ogrlica ima svoje ime, i to mi je nekako cool. Inače, inspiraciju pronalazim svugdje oko sebe, tako da u biti komadi nastaju po trenutnom raspoloženju. Najbolji komadi nastaju dok slušam Rundeka - to je neosporivo.
Prvenstveno izrađujem ogrlice i na tome sam bazirana. Po narudžbi izrađujem i narukvice, prstenje i broševe. Ima upita i za naušnice, pa možda i to dođe na dnevni red.
Inače, evo mogu još reći da su reakcije okoline na nakit koji izrađujem različite. Dok jedni padaju u nesvijest od ljepote, drugi govore da je to sve već viđeno. Svakako, ja se uvijek iznova veselim ljudima koji mi svakodnevno pridaju povjerenje i to me gura naprijed. Onih zavidnih će ionako uvijek biti, to ne možemo istrijebiti.
Inače, ogrlice se šetaju u skoro svim gradovima RH, te u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sloveniji, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji...." ispričala mi je Kristina.
Što više dodati na ovu inspirirajuću priču nego draga Kristina nek ti je sa srećom u daljnjem poslovanju i vjeruj za ovakav rad nagrade nisu upitne!